Laguna - Bukmarker - Vladimir Kecmanović: Književnosti nema bez ironije i patetike - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Vladimir Kecmanović: Književnosti nema bez ironije i patetike

Andrićeva nagrada za 2017. godinu pripala je Vladimiru Kecmanoviću za priču „Ratne igre” iz knjige „Kao u sobi sa ogledalima” (Laguna, Beograd). Priznanje će autoru biti uručeno 10. oktobra. Po oceni žirija, kojim je predsedavao Aleksandar Jovanović, pripovetka „Ratne igre”, kao i većina priča u ovoj Kecmanovićevoj knjizi, donosi „naročit, iskošen pogled na najnovije sukobe i nesaglasnosti u odnosima razumevanja nacionalnih identiteta na balkanskom prostoru”. Sa Vladimirom Kecmanovićem razgovaramo o Andrićevom delu i načinima na koje se on odnosi prema temi rata.



Kako vaša nagrađena pripovetka korespondira sa Andrićevim delom i njegovim viđenjem Balkana?

Svaka priča koja se bavi Balkanom na određenom nivou nužno korespondira sa Andrićevim delom i njegovim viđenjem našeg živopisnog, istorijom bogatog i tužnog poluostrva. Kod pisaca koji se Balkanom bave, veza sa Andrićem, dakle, neminovno postoji – pitanje je samo da li je namerna i svesna ili neosvešćena, ali ništa manje duboka i sudbinski uslovljena... U mom dosadašnjem opusu postoje dela koja na Andrića svesno reflektuju, kao, na primer, romani „Osama” i „Kainov ožiljak”, dela koja sam pisao nemajući Andrićev opus u neposrednom fokusu, ali se naknadno ispostavilo da je njihova suštinska veza sa Andrićem ne samo snažna, nego i uočljiva, kao, na primer, „Top je bio vreo”, ali i dela, kao što je roman „Feliks”, u kojima je tu vezu teže detektovati, što nipošto ne znači da ona ne postoji. Naprotiv, izvesno je da postoji. Kao sa mojim dosadašnjim opusom, stvari slično stoje i sa zbirkom priča „Kao u sobi sa ogledalima”, koja na izvestan način predstavlja njegovu esenciju.

Andriću se približavate i kao književnom liku?

Od priče „Turska vaza”, u kojoj se Andrić pojavljuje kao lik, pa do priče „Poslednji performans”, u kojoj veza sa Andrićevim delom nije očigledna, ili priče „Iz praha”, koja je posvećena Milošu Crnjanskom, pa je na taj način Andriću istovremeno i dalja i bliža od ostalih... Priču „Ratne igre”, koju je žiri apostrofirao, nisam pisao imajući u vidu Andrićevo delo, ali, sada, ako je posmatram kao čitalac, postoji više prilično uočljivih veza. Da ne nastavljam sa „teoretisanjem”, pokušaću da te veze predstavim jedinstveno i slikovito: da je kojim slučajem Ivo Andrić imao priliku da doživi vreme u kojem odrasli ljudi iz balkanskih državica nastalih kao posledice krvavih ratova, zajednički zakupljuju poligone, unajmljuju instruktore i kupuju igračke koje su skuplje od pravog oružja kako bi se, obučeni u engleske, američke, ruske uniforme, igrali rata, teško da bi odoleo da takvu pojavu literarno ovekoveči.

Da li se dovoljno piše o proteklim ratovima?

Protekli ratovi, upravo kao i Andrićevo delo, jesu nešto što kao podtekst postoji u svakom književnom delu koje je u srpskoj književnosti, i onim književnostima koje suštinski određuje potreba da ne budu srpske, nastalo od trenutka njihovog izbijanja, pa do danas. A ukoliko prihvatimo Eliotovu inspirativnu tezu o dvosmernom odnosu stvaralaštva i tradicije, moglo bi da se tvrdi i kako ti ratovi bitno utiču na smisao dela koja su na ovim prostorima nastajala od pamtiveka. Da ne govorimo o tome kako su dela nastala pre nego što su pomenuti ratovi povedeni bitno uticala na njihov karakter i tok. Naravno, nipošto na način na koji taj uticaj pokušavaju da predstave plitkoumni „književnoteorijski” i „književnokritički” politikanti. Veze književne fikcije i stvarnosti mnogo su dublje i mnogo neuhvatljivije od sposobnosti percepcije čak i najrespektabilnijih umova, s tim što su ti umovi, za razliku od onih „plićih”, sposobni barem da je naslute... Dakle, ne samo kada pišu o proteklim ratovima ili njihovim direktnim ili indirektnim posledicama, što često činim u svojim delima, nego i kada opisuju daleku prošlost ili neke daleke predele, upravo kao i kada nude svoju verziju alternativnih istorija i opisuju svoje utopijske ili antiutopijske vizije budućnosti, savremeni pisci sa ovih prostora, hteli to ili ne, pišu i o ratovima koji su se ovde dešavali devedesetih godina prošlog veka...

Zašto je vama važno da o ratu pišete sa ironijske tačke gledišta?

Danilo Kiš je rekao (a unapred se izvinjavam onima koji parazitirajući na Kišu žive, pa svako pominjanje tog čoveka doživljavaju kao upad u sopstveni atar, upravo kao i onima koji ga ne podnose), da je književnosti neophodna kombinacija ironije i patetike. Ako je lišena jednog od ova dva elementa, dakle, književnost postaje invalidna. Pomenutom bih dodao i to da je ironija dubinski utkana u suštinu jezika, pa umetničko bavljenje rečju ne može da bude lišeno ironijskog karaktera, čak i ako ga stvaralac ne prepoznaje.... Muka je jedino što neosvešćena ironija delo lako može da pretvori u kalambur.

Autor: Marina Vulićević
Izvor: Politika


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
mir je sve što nam treba predstavljena knjiga povratak u mir siniše ubovića laguna knjige Mir je sve što nam treba – predstavljena knjiga „Povratak u mir“ Siniše Ubovića
20.09.2024.
Nije postojao bolji način da Siniša Ubović dođe na promociju svoje knjige „Povratak u mir“, na koju je zbog velike gužve u gradu (čitaj igrala je Crvena zvezda) kasnio 15 minuta, nego da na delu prove...
više
ante tomić volim da kod čitalaca stvorim ugodno osećanje laguna knjige Ante Tomić: Volim da kod čitalaca stvorim ugodno osećanje
20.09.2024.
Govori se često da nas izbeglice ugrožavaju, da će uništiti naš način života i kulturu. Meni je bilo bitno da napišem da smo se mi na Mediteranu uvek mešali, da je ovo naš zajednički zavičaj, i hrišća...
više
predstavljanje knjige put carstva vranama na radost 24 septembra laguna knjige Predstavljanje knjige „Put carstva: Vranama na radost“ 24. septembra
20.09.2024.
U utorak 24. septembra od 18 sati u kafeteriji Bukmarker knjižare Delfi SKC biće predstavljena knjiga Mladena Nestorovića „Put carstva: Vranama na radost“.   O knjizi će, pored autora, govo...
više
prikaz romana zmajeva žena ane atanasković  laguna knjige Prikaz romana „Zmajeva žena“ Ane Atanasković:
20.09.2024.
Često se setim da je moja nastavnica srpskog jezika, koja mi je i dan-danas uzor, rekla da profesori književnosti ne moraju da znaju sadržaj svih književnih dela koja su pročitali nego treba da budu o...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.