Vedrana Rudan o knjizi „Dnevnik besne domaćice“: „Budi svoja, znaj šta hoćeš i bori se za to“ – poručuje nam ovaj roman [video]

Roman američke autorke Sju Kofman „Dnevnik besne domaćice“, remek-delo svetske književnosti, bio je tema 72. Laguninog književnog kluba, koji je prikazan na Laguninom Jutjub kanalu i na Instagram profilu laguna_knjige.



Književnica Vedrana Rudan, koja je napisala predgovor i na čiji je predlog Laguna objavila knjigu, pročitala je knjigu mnogo puta i u različitim životnim fazama. „Dnevnik besne domaćice“ je njena snaga, inspiracija i utešiteljka.

U knjizi pratimo život glavne junakinje Betine, jedne vrlo obrazovane mlade dame. Pre udaje krenula je jednim putem, pa bismo očekivali da se na kraju ostvarila kao bogata i uspešna slikarka, ali zahtev njenog vremena, porodice, oca bio je da se uda, postane majka i supruga i da se tome podredi. U takvom svetu nije srećna.

Kad posumnja da polako gubi razum, na šta je prvo upozorava njen muž, počinje da piše tajni dnevnik kao vid terapije i pribežišta. Pišući o sebi, o mnogobrojnim strahovima i o svojim najbližima, Betina pokušava da osmisli svoj jednoličan život.



„Prvi put sam pročitala ovu knjigu sa 20 godina i tad mi je poslala vrlo jasnu poruku – nikad ne smiješ biti Tina“, rekla nam je na početku Vedrana Rudan. „Nikad ne smiješ biti žena koja će imati muža koji će te podrazumijevati kao predmet, kao sluškinju, nikad ne smiješ imati dvoje djece čiji ćeš biti rob, nikad ne smiješ biti žena koja nema pravo na slobodu, na svoje ja, na svoj posao, na svoj raspored vremena. Kad sam je čitala kao majka dvoje male djece, sa mužem koji je bio maltene preslikani Tinin, samo što je moj imao mnogo manje para, postala sam Tina – rob dvoje male djece i muža kome sam čistila, kuhala, prala, peglala. Samo što je ona imala sluškinju da to radi za nju, ali to nije bitno. Ona je rob, nema svojih para, ovisi o mužu. Tina mi je otkrila i još jednu veliku životnu istinu – da su žene jedna drugoj neprijatelji.“

„Tinina pozicija američke žene krajem šezdesetih godina prošlog veka ista je kao pozicija srpske žene krajem ove godine“, tvrdi Vedrana.

„Žena rob, žena sluškinja, žena s parama ili bez para, to su samo nijanse. Ako si bogata, pitanje je samo da li imaš love da kupiš velike grudi da bi zadovoljila kriterije muža, ili u Tininom slučaju da li imaš love za skupu haljinu, jer silikoni nisu bili u modi kad je ona živjela. Ali nema razlike. Žene inače nemaju izbora jer su definitivno ograničene statusom žene. Svetom su vladali muškarci i šezdesetih i danas, a ti moraš zadovoljiti njihove kriterije da bi uspio. Stopa razvoda danas jeste visoka, ali to za ženu ne znači slobodu. One su nakon razvoda veće ropkinje nego prije. Dečurlija su posle njihova briga, alimentacija se po pravilu ne plaća, bar na ovim prostorima, žena gubi krov nad glavom, nema dovoljno novaca da plaća podstanarstvo, postaje ropkinja i definitivno izopćena.“

Tina je posvećena domu, nema svoj novac, nema svoje ishodište. Pisanje joj pomaže da preživi. Ženama kao da se nameće osećanje krivice ako se bave nečim što nisu deca i muž.

„Mi smo predodređene da rađamo, zasad. Nauka ide toliko daleko da će valjda jednom i muškarci rađati, ali je vrlo zanimljivo što se retko spominje da žene pružaju otpor. Na primer, Japanke su strahovito potlačene, ali pružaju otpor. Natalitet u Japanu je nula. Ne žele udaju, ne žele djecu. To jeste tužno, ali jedini pravi put prema ženskoj slobodi je nerađanje. Mi smo pred stravičnim „Sofijinim izborom“ – hoćemo li biti uspješne i slobodne bez djece ili rastrzane između posla, muža i djece. Djeluje da je nemoguće to uskladiti, ali vidim da se sada pojavljuju novi muškarci. Ima velikih muškaraca i njima se ne daje šansa.“

Ali muškarci u knjizi „Dnevnik besne domaćice“ su baš onakvi kakvim ih doživljavaju borci za ženska prava.

„Rekla bih da su takozvani tipični – zlostavljači bez osjećaja koji žele ženu ropkinju i sluškinju. Ali tu je i otac koji voli svoju kćer, koji želi da se ona ostvari na način na koji ona želi. Tu je i psihoterapeut koji joj daje snagu da preživi, koji joj otvara vidike. Dakle, imamo dva muškarca koji su drugačiji, i tu je autorica knjige velika spisateljica, definitivno jedna od najvećih američkih spisateljica. Ona ne dijeli svijet na muškarce svinje i žene žrtve.“

Za kraj razgovora Vedrana nam je izdvojila najvažnije poruke romana.

„Otkrijte tko ste – to je važna poruka. Jednako je legitimno željeti postati predsjednica Evrope, predsjednica sveta, književnica, kurva, kuharica, čuvarica djece ili žena koja se bavi pranjem suđa. Budi svoja, znaj štа hoćeš i bori se za to.“

Naredna tribina Laguninog književnog kluba održaće se 2. aprila od 19 sati na Instagram profilu laguna_knjige. Tema razgovora biće roman „Prema istinitoj priči“ Delfin de Vigan. Ovaj roman je na popustu 30% do 2. aprila u knjižarama Delfi, na sajtu laguna.rs i u Laguninom klubu čitalaca u Resavskoj 33.