Laguna - Bukmarker - Priče o Merama - Koliko pesama staje na longplej ploču, a koliko na trokrilni ormar - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Priče o Merama - Koliko pesama staje na longplej ploču, a koliko na trokrilni ormar

Prvi ponedeljak u mesecu donosi ekskluzivno za čitaoce Laguninog sajta www.laguna.rs novu priču Gorana Petrovića iz ciklusa „Priče o Merama“.

Koliko pesama staje na longplej ploču, a koliko na trokrilni ormar
 



Davno, u šestom razredu osnovne škole, u odeljenju, imali smo jednu Vesnu, krupnooku Romkinju. Devojčice se nisu družile sa njom. Dečaci se u tom uzrastu i inače nisu družili sa devojčicama. Ipak, jednog jesenjeg meseca, Vesna nas je sve pozvala na rođendan. U svoju kuću. Tada nije bilo igraonica i kafića. Pamtim da je u tom pozivu bilo grča, tuge, kao da je znala da će joj, bez obzira na obećanja, malo ko doći.

I zaista, sve se tako i zbilo. U neimenovanom sokaku, tamo gde se kuće obeležavaju tablama sa natpisom „b. b.“ – te večeri smo se kod Vesne pojavili samo moj drug iz klupe i ja. Slavljenica se veoma obradovala, izgleda da se ni tome nije nadala, predstavila nas je okupljenim rođacima. Bila je toliko uzbuđena da poklon nije ni razmotala...

Sedeli smo na počasnom mestu, na kauču prekrivenom belom jambolijom. Prvi smo dobili posluženje, sok i parče torte. Vesnina rodbina je u nas gledala kao u čudo, dok njen mlađi brat nije uobličio valjda ono što su drugi mislili. Otelo mu se: „Pravi ste plavopicani!“ Moj drug iz klupe se ogradio: „Ja sam smeđ!“ Vesna je pripretila bratu: „Nemoj da ti zavalim šamarčinu! To su moji prijatelji.“ Nije rekla da smo njeni drugovi iz odeljenja, već da smo prijatelji. Ja sam pak ponosno izjavio: „Vesna, nisi videla, doneli smo ti na poklon longplej ploču, dvanaest numera...“

To je, međutim, izazvalo ćutnju. Čak tišinu. Koju je opet prekinuo Vesnin mlađi brat: „Plavopicani, mi nemamo gramofon!“ I taj uzvik je dugo lebdeo u sobi, dok Vesnin otac nije rekao: „Nemamo, ali zato imamo violinu...“ A onda je neko dodao da imaju i harmoniku. Još i trubu... Očas su Vesnini rođaci skinuli sa trokrilnog ormara, izneli iz drugih soba, pa i doneli iz drugih kuća bez broja – instrumente za dva-tri orkestra. Počela je pesma, ne samo dobra, kao kada Romi sviraju za druge, već neopisiva, kao kada sviraju za sebe i prijatelje.


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
 lepa rozalina priča o skrivenoj junakinji romea i julije ona koja je utekla laguna knjige „Lepa Rozalina“ – priča o skrivenoj junakinji „Romea i Julije“: Ona koja je utekla
10.04.2025.
Moda ponovnog osmišljavanja poznatih priča, ali iz drugog ugla, najčešće savremenijeg feminističkog, odavno je do neukusa zavladala modernom književnom produkcijm. Umesto da predstavlja izazov novog p...
više
prikaz romana tragovi čuda novi stari dobri sparks laguna knjige Prikaz romana „Tragovi čuda“: Novi stari dobri Sparks
10.04.2025.
U vreme kada se pojavila „Beležnica“, radila sam kao knjižar. Majka me je zamolila da joj nabavim primerak – iako nije bila neki veliki ljubitelj knjiga (pročitala bi možda jednu knjigu godišnje), rad...
više
duelovanje ulica čajkovskog 40  laguna knjige Duelovanje: „Ulica Čajkovskog 40“
10.04.2025.
Marija i Tanja, članice Fejsbuk grupe Delfi Kutak, ovoga puta su ukrstile mišljenja o romanu koji vas vodi na vrtoglavo putovanje kroz rusku istoriju – „Ulica Čajkovskog 40“ Pitera Vaterdrinkera. Z...
više
kako od malih nogu razviti ljubav prema knjizi laguna knjige Kako od malih nogu razviti ljubav prema knjizi
10.04.2025.
Od prvog dana prve trudnoće bombarduju vas porukama o važnosti čitanja. I to iz dobrog razloga – čitanje je važno za svaki stadijum dečjeg razvoja, što je potvrđeno brojnim istraživanjima. Srećom, nav...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.