Laguna - Bukmarker - Opet hajduci - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Opet hajduci

Na samom početku romana „I živ i mrtav“, jedan od aktera čita novine Vreme (docnije će se pojaviti i Pravda). Vreme je jedan od najvažnijih okvira povesti pred nama, a ta povest hibridna dokumentarna priča –  rekonstrukcija vremena i ljudi, upravo u svom vremenu.

Postupkom ređanja pojedinosti ili detalja-elemenata stvarnosti i hronike, Ivan Zlatković uvodi čitaoca u vreme svojih junaka – hajduka, njihovih jataka i žandarmerijskih oficira, u Srbiji, između dva svetska rata. Lokaliteti: Risovača, Venčac, Bukulja itd. upućuju čitaoca na Aranđelovac. U romanu Varoš, docnije će se kao prostor romana proširiti i prema zapadu i prema istoku Srbije, a odeća i oprema junaka, kao u kostimima pozorišta, dočarava modu i duh vremena Zlatkovićeve povesti. Okvire vremena i društva obeležiće i slikovite marke oružja, dvogleda i cigareta, kao i status aktera i njihovih zanimanja.

„Tri meseca ranije“, kao u filmskoj tehnici, retrospektivno se pred čitaocem pojavljuju „akcione“ scene obračuna žandara sa hajducima – dokumentarni vremeplov prelazi u dinamičnu „radnju“, čiji izvor bi mogle biti one novine s početka, jer pisac svoju verodostojnost i „poznavanje prirode i društva“ bazira na podacima – novinskim, arhivskim, usmenim, kojima se dočarava vreme. U smenjivanju tih planova: dokumentarnih i akcionih, odvija se roman „I živ i mrtav“.

Posebnu dinamičnost pripovedanja u ovoj povesti stvaraju dramske scene, dijalozi, razgovori i razuđen govorni jezik. Ti dijalozi odvijaju se u specifičnoj scenskoj tami, na rubovima okršaja ili u tamničkim okolnostima. Kolorit i zgusnutost tih scena dočarava svojevrsna pripovedačka poezija, donekle srodna ćosićevskoj metaforici u „Korenima“: Njemu tmuša pokulja u glavu; Noć se namrštila; Napolju je kiša zavijala i ujedala; Dan se cedi kao rasol...

Filmska dinamika intonira način prikazivanja hajduka u akciji. U akciji – na delu i u govoru, senče se njihovi „razbojnički“ karakteri. Jedan od njih, tehnikom „skaza“ pripoveda o pljačkanju kuće varoškog trgovca. Hajdukov govor ima dimenzije svedočenja. A celo poglavlje uokvireno je dokumentovanjem iz novina: „Piše u Pravdi“. Svedok pripoveda i narednu pljačku, sa ubistvom – iz pojedinosti sećanja, replika, upravnog govora sastavljaju se slike u priču. Okvir tog svedočenja predstavljaju lik i istorija doktora Tanasjeva, ruskog emigranta posle Oktobarske revolucije, još jedna dimenzija vremena, kao okvira romana.

Pored podnarednika Savića i hajduka Jovaša, koji su glavni akteri suprotstavljenih strana, u romanu se pojavljuje još nekoliko portreta koje je, kao u starinske okvire ovalnih fotografija, ucrtao umetnik pripovedanja. To su: Jagoda i Đuka Krompir. Zlatković ume, u nekoliko poteza, da „sreže“ lik, recimo Cigančice iz Bukovika:  „Slatka kao kocka crnog šećera. / Ime joj je bilo Lilika. / Mirisala je na zumbul. / Imala je istetovirano srce ispod stomaka. Jovaš je zbog nje prvi put uzeo pištolj i krenuo u pljačku.“ Rečenice nisu slučajno poređane jedna ispod druge: grafičkim oblikom pisac sugeriše njihovu poetsku dimenziju.

U zgusnutu pripovedačku materiju pisac je ugradio i tamni, patinirani etnografski sloj šumadijskog sela, koji se jezički i  realistički dopunjuje sa istorijskom građom – okvirom psihodeličnog trepeta što sluti smrt, svirepost, klanje, pljačku... U etnografski materijal spada i jezička građa – izreke „Kletve i psovke“, ali i drevni motiv mape sa blagom.

Povratak hajduka u srpsku književnost uvek ima svoja iskušenja, počev od epskih predstava iz klasične poezije hajdučkog ciklusa, pa preko književno-umetničkih ogleda i metamorfoza likova u romanima Janka Veselinovića, Svetolika Rankovića i Branislava Nušića. Zlatković se, u tom smislu, realističkom potkom nastavlja na Rankovića, ali modernim postupkom oblikuje građu na svoj, umetnički savremen način, s elementima stripa, albuma, feljtona.

„Likovni prilozi i fotografije“ govore jezikom dokumenata i slikovito dopunjuju ovaj poetski roman. Tek u svetlosti te građe, čitalac shvati nedostižnu čaroliju pripovedanja koju ova proza poseduje u svom obilju.


Autor: Dragan Lakićević
Izvor: Književne novine


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
mir je sve što nam treba predstavljena knjiga povratak u mir siniše ubovića laguna knjige Mir je sve što nam treba – predstavljena knjiga „Povratak u mir“ Siniše Ubovića
20.09.2024.
Nije postojao bolji način da Siniša Ubović dođe na promociju svoje knjige „Povratak u mir“, na koju je zbog velike gužve u gradu (čitaj igrala je Crvena zvezda) kasnio 15 minuta, nego da na delu prove...
više
ante tomić volim da kod čitalaca stvorim ugodno osećanje laguna knjige Ante Tomić: Volim da kod čitalaca stvorim ugodno osećanje
20.09.2024.
Govori se često da nas izbeglice ugrožavaju, da će uništiti naš način života i kulturu. Meni je bilo bitno da napišem da smo se mi na Mediteranu uvek mešali, da je ovo naš zajednički zavičaj, i hrišća...
više
predstavljanje knjige put carstva vranama na radost 24 septembra laguna knjige Predstavljanje knjige „Put carstva: Vranama na radost“ 24. septembra
20.09.2024.
U utorak 24. septembra od 18 sati u kafeteriji Bukmarker knjižare Delfi SKC biće predstavljena knjiga Mladena Nestorovića „Put carstva: Vranama na radost“.   O knjizi će, pored autora, govo...
više
prikaz romana zmajeva žena ane atanasković  laguna knjige Prikaz romana „Zmajeva žena“ Ane Atanasković:
20.09.2024.
Često se setim da je moja nastavnica srpskog jezika, koja mi je i dan-danas uzor, rekla da profesori književnosti ne moraju da znaju sadržaj svih književnih dela koja su pročitali nego treba da budu o...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.