Laguna - Bukmarker - Nikola Malović, intervju: Pisac sa nulte nadmorske - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Nikola Malović, intervju: Pisac sa nulte nadmorske

Ne dešava se često u srpskoj književnosti da neko u 10 godina dobije 10 prestižnih srpskih književnih nagrada, a da živi u najudaljenijoj tački od književnog epicentra. Hercegnovljanin Nikola Malović je, između ostalog, i laureat nagrade „Branko Ćopić“ koja se dodjeljuje u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti, u čijem se žiriju nalazi pet akademika koji su jednoglasno 2015. godine glasali za Malovićev roman „Jedro nade“.

Naš najnagrađivaniji pisac, dakle, slabo je zastupljen u crnogorskim medijima što se može tumačiti jedino bojkotom dojučerašnjih suverenističkih glasila s jedne, ili pak ljenošću njihovih urednika za kulturu s druge strane.

Na sljedeća pitanja, Nikola Malović je ovako odgovarao za DAN:

Da li savremeni pisac pod obavezno mora da bude subverzivan?

Mislim da je subverzivnost kod svakog pisca na simboiličkoj ravni proporcionalna težini njegovih bijelih bubrega. Ipak, valja imati na umu da tema ne čini pisca, npr. antiglobalistička, nego način. To znači da neko može pisati o cvrčku i mravu i biti bolji od lika koji misli da je pisac zato što je stavio ključne riječi: Srbin, srce, Kosovo, Amerika, Rusija...

Da li je zadatak savremene književnosti da upozori na sve glasnije bubnjeve apokalipse?

Trebalo bi da to bude jedan od zadataka, jer se od književnosti kao i od ostalih umjetnosti očekuje da govori istinu. No onaj ko govori istinu obično nadrlja: Ne smije se ovdje pravo zborit – napisao je Njegoš kada je tumačio zakon u Latina.

Napisali ste roman o najpoznatijem, najseksualnijem i najavanturističkijem modnom dezenu na svijetu, koji je ujedno i vojna uniforma. Šta ste sve rekli o plavim i bijelim prugama?

Sve što se uopšte može znati: od istorijskog puta teksaškog pamuka, preko industrijske revolucije i potrošačkog društva rođenog u Mančesteru gdje se prvi put javlja jeftina roba, do odgovora na pitanje zašto samo ruska mornarska majica ima uske pruge.  
 
Glavni junak je potomak peraških Smekija. Vraća se u zaliv da bi fabrikovao globalni brend. Zašto baš u Perast?

U Perastu je svojevremeno radila modna industrija „Jadran“, koja je isfabrikovala najviše mornarskih majica u ovom dijelu Evrope. S druge strane, Perast sve što ima duguje  moru, sve što danas vidimo niklo je iz plavo-bijelog nautičkog zlata. Boka Kotorska je preko Perasta upoznala Rusiju. Peraštanin je admiral ruske flote u doba baroka, Peraštanin je učitelj budućih ruskih pomorskih oficira u doba baroka...

Ali se i iz „Anakondinog zagrljaja“ u romanu vidi koliko su Gugl i tzv. Ujedinjene zemlje evoluirale protiv Rusije?

Koliko god Ujedinjene zemlje stezale Rusiju, popularnost tamošnjeg maritimnog i vojnog simbola ne prestaje da me zadivljuje. Snaga proste pamučne majice kratkih rukava zaista je nevjerovatna: ona je sama stub ruske vojske! Intimno, zovu je morskom dušom, i prugastom drugaricom. Nose je svi: mornari, mornarička pješadija, oficiri, čak i generali. Zna se tačan dan, 19. avgust 1874, kada je Veliki knez Konstantin Nikolajevič Romanov, admiral flote, izdao naredbu da mornarska majica postane uniforma. Na pravoslavni praznik Preobraženja Gospodnjeg.



Paradoksalno je da su Bokelji upoznali Rusiju prije nego Srbiju?

Oduvijek me fascinirala povezanost Boke i Rusije. Upravo su Peraštani ispisivali nautičku istoriju najveće države na planeti, države koja se – za razliku od udruženih mornarica koje je opsijedaju, ponosno brani sama. Uskim prugama. Nautički je pedagog, kapetan Marko Martinović u svojoj Pomorskoj školi u Perastu obučavao 1698. sedamnaest pitomaca ruskog cara Petra Velikog. Matija Zmajević, admiral Baltičke ruske flote, izvojevao je 1721. pobjedu nad Šveđanima u bici kod Ganguta. Ali je i pravoslavac Marko Vojnović, Hercegnovljanin, bio admiral Crnomorske ruske flote; Petar Vukotić, pravoslavac, učesnik je Krimskog rata i komandant Sevastopoljske luke; Nikola Vukotić – takođe učesnik Krimskog rata i kontraadmiral Crnomorske ruske flote; Stevan Vukotić iz Grblja prvi je Južni Sloven koji je oplovio svijet na ruskom ratnom brodu „Pretprijatije“, 33 godine prije kapetana iz Prčanja, Iva Vizina, prvog Južnog Slovena koji je vlastitim brodom 1859. oplovio svijet…

Da li ste Boku prikazali kao rajski vrt ili kao jedan od mnogih globalističkih zatvora?

Kao rajski vrt unutar svijeta koji se sprema za sveopšti rat. 

„Jedro nade“ po prvi put pokazuje prstom na homoseksualnost kao na sve prisutniju pojavu?

Po prvi put zapravo pokazuje prstom na pandemiju homoseksualnosti u zapadnoj kulturi. Začudo, ovaj je sloj za sada najmanje tumačen kada se govorilo o „Jedru nade“, premda znamo da ima pisaca koji bi samo na rečenoj ravni, da je imaju do kraja elaboriranu, mogli da osove roman u promotivnom ili marketinškom smislu. 

Osnivač ste i vlasnik knjižare ,,So”, oaze koju svi oni koji druguju sa knjigom rado posjećuju prilikom dolaska u Herceg Novi. Plašite li se za sudbinu knjige? 

Za sudbinu knjige ne, jer će knjiga preživjeti, ali je neformatirano knjižarstvo u krizi. Hercegnovska je Knjižara So, srećom, formatirana, na način da akcenat stavlja na pravu iliti lijepu književnost, na morske, pomorske i bokeljske teme. Po dozvoli nasljednika, Knjižara So baštini tradiciju najstarijeg regionalnog knjižarstva (od 1898), rodonačelnog Jova Sekulovića. Ljeti mi počesto bude drago što je Knjižara So za ovih 13 godina postala brend, a meni lično bude fizički naporno što sam vremenom postao suvenir – pa mnogi žele da me upoznaju kao pisca sa željom da nastave zanimljivu priču od prošle godine...

Kakvu budućnost predviđate uslovno rečeno malim književnostima i jezicima, u eri sve agresivnije globalizacije?

Nisam optimista, ali imam nadu. Mali jezici, i takozvane male književnosti su zapravo so svjetske književnosti.

Na kraju, šta vama predstavlja ćirilica?

Ćirilica je pismo koje me determiniše. Iako objavljujem i na latinici, kada pišem rukom, pišem aktivno ćirilicom, sve u nadi da time obdržavam ravnotežu. 

Autor: Aleksandar Ćuković
 


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
mir je sve što nam treba predstavljena knjiga povratak u mir siniše ubovića laguna knjige Mir je sve što nam treba – predstavljena knjiga „Povratak u mir“ Siniše Ubovića
20.09.2024.
Nije postojao bolji način da Siniša Ubović dođe na promociju svoje knjige „Povratak u mir“, na koju je zbog velike gužve u gradu (čitaj igrala je Crvena zvezda) kasnio 15 minuta, nego da na delu prove...
više
ante tomić volim da kod čitalaca stvorim ugodno osećanje laguna knjige Ante Tomić: Volim da kod čitalaca stvorim ugodno osećanje
20.09.2024.
Govori se često da nas izbeglice ugrožavaju, da će uništiti naš način života i kulturu. Meni je bilo bitno da napišem da smo se mi na Mediteranu uvek mešali, da je ovo naš zajednički zavičaj, i hrišća...
više
predstavljanje knjige put carstva vranama na radost 24 septembra laguna knjige Predstavljanje knjige „Put carstva: Vranama na radost“ 24. septembra
20.09.2024.
U utorak 24. septembra od 18 sati u kafeteriji Bukmarker knjižare Delfi SKC biće predstavljena knjiga Mladena Nestorovića „Put carstva: Vranama na radost“.   O knjizi će, pored autora, govo...
više
prikaz romana zmajeva žena ane atanasković  laguna knjige Prikaz romana „Zmajeva žena“ Ane Atanasković:
20.09.2024.
Često se setim da je moja nastavnica srpskog jezika, koja mi je i dan-danas uzor, rekla da profesori književnosti ne moraju da znaju sadržaj svih književnih dela koja su pročitali nego treba da budu o...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.