Laguna - Bukmarker - Neobična istorija francuskog izdanja „Majn kampfa“ - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Neobična istorija francuskog izdanja „Majn kampfa“

Kada je Adolf Hitler 1933. godine stupio na funkciju kancelara, ceo svet je bio fasciniran vođom nemačkih nacionalsocijalista, do tada najpoznatijem po svojim zapaljivim govorima. Hitlerova dotadašnja privatna i politička biografija većini je bila slabo poznata, a znatiželjnika je, mora se priznati, bilo mnogo.

Foto: Pixabay / Unsplash

Za sve one koji su želeli da saznaju nešto više o njegovom životu i stavovima, očigledan izbor predstavljao je „Majn kampf“, autobiografski manifest koji je Hitler napisao za vreme odsluživanja zatvorske kazne sredinom dvadesetih godina prošlog veka. Uvidevši priliku da ostvare profit, izdavačke kuće širom sveta počele su da angažuju prevodioce.

Prvo francusko izdanje „Majn kampfa“ objavila je 1934. godine Nuvel Edision Latin (Nouvelles Éditions Latines), izdavačka kuća koju je samo nekoliko godina ranije osnovao desničar Fernan Sorlo. Iako je Sorlo bio poznat po svojim fašističkim nazorima i antisemitizmu, čini se da mu je primarna motivacija u ovom slučaju bila finansijska dobit. Osim toga, svesno je prekršio zakon: nije se čak ni potrudio da obezbedi prava za objavljivanje knjige na francuskom jeziku.

Kada je Hitler saznao za postojanje francuskog izdanja, zajedno sa svojim izdavačem podneo je tužbu protiv Sorloa, zahtevajući da se štampanje i prodaja smesta obustave. Firer je bio svestan da Nemačka još nije spremna za rat i na sve načine se trudio da od međunarodne zajednice sakrije svoje planove. On je, naime, u „Majn kampfu“ pozivao na uništenje Francuske – zemlje koju je na više mesta nazvao „smrtnim neprijateljem, sa kojim nema pomirenja“, „najgorim neprijateljem“ i „smrtnim neprijateljem našeg naroda“ – i poslednje što mu je trebalo bio je prevod koji su mogli da pročitaju njegovi francuski neprijatelji.

Sorlo je tokom suđenja tvrdio da je knjigu objavio iz patriotskih razloga, u želji da upozori francusku javnost na pretnju koju predstavlja Nemačka. Francuska je čak i pre uspona nacizma bila sumnjičava prema svom istočnom susedu. Krajem 19. veka, po završetku rata koji se 1870. i 1871. vodio između Francuske i Prusije, Nemci su izvršili aneksiju Alzasa i Mozela, pograničnih regiona oko kojih su se dve nacije vekovima prepirale. A posle nemačkog poraza u Prvom svetskom ratu, napetost u međusobnim odnosima postala je gotovo neizdrživa.

Na suđenju 1934. ispostavilo se da je zakon bio na Hitlerovoj strani i Sorlo je bio primoran da francusku verziju „Majn kampfa“ povuče iz prodaje. Bilo da se radilo o patriotizmu ili šansi da se ostvari profit, Francuz je ipak nastavio da prodaje knjigu u tajnosti.

Tek kada je vodeća francuska izdavačka kuća Fajar 1938. zatražila prava na objavljivanje francuskog prevoda, Hitler je dao odobrenje.

Kada je prvi engleski prevod knjige 1933. godine objavljen u Sjedinjenim Državama, izdavačka kuća Hoton Miflin potrudila se da Hitlerova retorika u njihovom izdanju bude ublažena. Sledeći njihov primer, Hitler se nekoliko godina kasnije postarao da jezik francuskog izdanja bude prilagođen njegovim namerama: sadržaj većine antifrancuskih pasaža je prerađen ili su bili u potpunosti uklonjeni. Sorloov integralni prevod iz 1934. godine imao je 687 strana, dok je Fajarovo izdanje iz 1938, objavljeno pod neutralnijim naslovom „Moja doktrina“, imalo samo 347.

Zabranjen

Nemačka je 1940. godine izvršila invaziju na Dansku, Norvešku, Holandiju, Belgiju, Luksemburg i Francusku. Kako bi olakšale eksploataciju i transport prirodnih i industrijskih resursa okupiranih zemalja, ali i ubrzale kretanje svojih trupa ka frontu, nemačke vlasti su se trudile da obezbede saradnju tamošnjeg stanovništva. Jedan od načina da se to učini bio je i da se zabrane svi tekstovi – uključujući i „Majn kampf“ – koji bi raspirivali antinemačko raspoloženje. U tu svrhu stvoreni su „indeksi“ zabranjenih knjiga i autora.

U Francuskoj su se u međuvremenu, pored Sorloovog, pojavila još dva ilegalna prevoda „Majn kampfa“, kao i nekoliko knjiga komentara, u kojima su opširno citirani odlomci iz Hitlerove knjige. Svi ovi tekstovi našli su se na spisku „knjiga povučenih iz prodaje od strane izdavača ili zabranjenih od strane nemačkih vlasti“, poznatom i pod nazivom „Otov spisak“ (po Otu Abecu, nemačkom ambasadoru u Francuskoj za vreme rata).

Posleratni strah od rasizma i antisemitizma

Posle rata, Sorlo je nastavio sa štampanjem i prodajom „Majn kampfa“. U početku je to činio diskretno, a kasnije – uvidevši da francuske vlasti i javnost ne mare za njegovu delatnost – i sasvim otvoreno.

A onda je 1978. godine svemu tome došao kraj. Rasizam i antisemitizam su tokom sedamdesetih naglo počeli da jačaju u Francuskoj, a broj onih koji su negirali Holokaust znatno se uvećao. Francuski zakonodavci su 1972. odlučili da dejstvo postojećeg Zakona protiv klevete i uvrede iz 1881. pojačaju donošenjem Zakona protiv rasizma (tzv. Plevenov zakon), kojim su uvrede na rasnoj osnovi i izazivanje rasne mržnje označeni kao krivična dela.

Od tog trenutka su se izdavači „Majn kampfa“, iz očiglednih razloga, našli u nebranom grožđu. Činjenica da je Sorloova izdavačka kuća još uvek prodavala Hitlerovu knjigu privukla je pažnju Međunarodne lige za borbu protiv rasizma i antisemitizma. Sorlo, koji sada više nije mogao da se pravda „patriotskim pobudama“, pred sudom je pokušao da zaigra na kartu „očuvanja istorijskog dokumenta“. Kocka se nije isplatila i on je po završetku suđenja bio primoran da plati kaznu od 80 hiljada franaka (oko 250 hiljada dolara u današnjem novcu).

Sud mu je na kraju ipak dozvolio da nastavi sa štampanjem knjige pod uslovom da u njen sadržaj uključi upozorenje o postojanju zakona protiv rasizma, kraći pregled nacističkih zločina i rezultate Nirnberškog procesa. Posle niza peripetija, jedan istoričar je napisao tekst od osam stranica koji se od tada nalazi u svakom francuskom primerku „Majn kampfa“.

U današnjoj Francuskoj – kao i u većini demokratskih zemalja – postoji opšti konsenzus da se knjiga mora i dalje objavljivati jer je reč o važnom istorijskom dokumentu, ali i zbog toga što se tim činom na najjednostavniji način doprinosi njenoj demistifikaciji. Dostupnost knjige u knjižarama, po mišljenju većine, sprečava da je potencijalni čitaoci traže na sumnjivim internet sajtovima koji ne nude nikakav kontekst.

Izavačka kuća Fajar je početkom juna 2021. objavila najnovije francusko izdanje „Majn kampfa“. Ovog puta su se potrudili da, umesto umivenog i kondenzovanog, čitaocu ponude kvalitetan integralni prevod originala, upotpunjen napomenama i objašnjenjima stručnjaka, koji će mu omogućiti da stekne pravu sliku o Hitlerovoj rasističkoj, antisemitskoj ideologiji i njenim tragičnim posledicama.

Autor: Manu Bragansa
Izvor: theconversation.com
Prevod: Jelena Tanasković


Podelite na društvenim mrežama:

mir je sve što nam treba predstavljena knjiga povratak u mir siniše ubovića laguna knjige Mir je sve što nam treba – predstavljena knjiga „Povratak u mir“ Siniše Ubovića
20.09.2024.
Nije postojao bolji način da Siniša Ubović dođe na promociju svoje knjige „Povratak u mir“, na koju je zbog velike gužve u gradu (čitaj igrala je Crvena zvezda) kasnio 15 minuta, nego da na delu prove...
više
ante tomić volim da kod čitalaca stvorim ugodno osećanje laguna knjige Ante Tomić: Volim da kod čitalaca stvorim ugodno osećanje
20.09.2024.
Govori se često da nas izbeglice ugrožavaju, da će uništiti naš način života i kulturu. Meni je bilo bitno da napišem da smo se mi na Mediteranu uvek mešali, da je ovo naš zajednički zavičaj, i hrišća...
više
predstavljanje knjige put carstva vranama na radost 24 septembra laguna knjige Predstavljanje knjige „Put carstva: Vranama na radost“ 24. septembra
20.09.2024.
U utorak 24. septembra od 18 sati u kafeteriji Bukmarker knjižare Delfi SKC biće predstavljena knjiga Mladena Nestorovića „Put carstva: Vranama na radost“.   O knjizi će, pored autora, govo...
više
prikaz romana zmajeva žena ane atanasković  laguna knjige Prikaz romana „Zmajeva žena“ Ane Atanasković:
20.09.2024.
Često se setim da je moja nastavnica srpskog jezika, koja mi je i dan-danas uzor, rekla da profesori književnosti ne moraju da znaju sadržaj svih književnih dela koja su pročitali nego treba da budu o...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.